Povijest i običaji

Bačvarstvo na području Bilogore

Poput mnogih drugih tradicionalnih obrta i bačvarski nestaje; bačve od inoxa istiskuju drvene, industrijski proizvodi zamjenjuju zanatske. A prije otprilike 80-ak godina, u razdoblju uoči Drugog svjetskog rata, bačvarstvo u Podravini i na Bilogori bilo je na vrhuncu svoje proizvodnje – u gotovo svakom naselju izrađivale su se bačve. Znanja i vještine majstora učile su se i nasljedovale, jer postupak izrade bačve zahtjevan je i dugotrajan. Za vinske bačve koriste se hrast lužnjak ili kitnjak (dok je drvo duda najpogodnije za čuvanje rakije), i to dovoljne starosti, nerijetko i veće od stotinu godina. Bačvari su imali prednost u šumarijama, pa su prije sječe s lugarima odlazili u šume i odabirali stabla. Prvoklasni hrast lakše se obrađuje, a pilio bi se zimi, kad sokovi prestanu kolati stablom; nakon cijepanja, kalanja uzdužnim linijama, uslijedilo bi preciznije rezanje pilom.

Kako je Kladarski breg dobio ime?

Nekada davno kada su se gradili vinogradi i kuće na Bilogori i stari Kladarčani su tražili svoje mjesto „pod suncem“ te su svoje vinograde podigli upravo na Kladarskome bregu. Dakle, Kladarski breg je dobio ime po istoimenom naselju iz Pitomače. Ono što je interesantno je činjenica da je Kladarski breg najudaljeniji brijeg od Kladara. Pošto su pitomi brežuljci Bilogore od davnina bili naseljavani i korišteni za vinogradarstvo pretpostavlja se da je Kladarski breg bio prvi slobodan brijeg na koji su Kladarčani naišli.

Kako se ponašati u kleti?

Zdravicu nakon domaćina kleti iliti hižedomaćina može održati svaki gost kojemu najčešće treba čaša dobroga vina da mu razveže jezik, kako bi bio blagoglagoljiv i govorio istinu. Jer, ne zaboravimo staru poslovicu – u vinu je istina, mada uvijek valja imati na umu i druge poslovice o vinu, kao što su: vino iz mudrog čovjeka napravi budalu, a i iz budale mudraca; vino otvara sve prozore u glavi, tako da pamet može lako odletjeti; kad se jarić vina napije, on bi da se s vukom pobije.

Već su odavno žene ravnopravne i domaćice i gošće u klijeti. No, one su vrlo dobro svjesne jedne stare poslovice o vinu; Dobro vino i lijepa žena – to su dva najljepša otrova.

Saki pajdaš ili pajdašica dužni su popiti jednu čašu vina kad dođu u nečiju klet i moraju uvijek računati s tim da to ne bu sam jena kupica.

V kleti mora navek biti reda, odnosno pajdaši ili gosti u kleti se ne smiju svađati. Ako bi pak do toga došlo, aktivirat će se vunbacitelj koji odmah sve dovede u red, a ako je potrebno, primijeni mjeru po kojemu je i dobio ime.

Prilikom posjete bilogorskoj kleti, svaki pajdaš i pajdašica na odlasku obavezno moraju popiti jenu putnu, a to je zato jer se ljudi pozdravljaju, odnosno rastaju nakon druženja i tko zna kad će opet biti prilika da ponovno budu zajedno. Tu posebno valja biti oprezan jer još jena putna, obično zove još jenu putnu, pa ova još jenu putnu i tako, uglavnom, do jutra.

Da se druži, a i spije, zato postoje birtije

Ako dođete u jedan od naših mnogobrojnih ugostiteljskih objekata, nerijetko ćete zateći manje društvo koje se druži uz piće. Naši su ljudi srdačni i gostoljubivi te se vrlo lako može dogoditi da vas počaste pićem, mada vas i ne poznaju, i vi ste tad u rundi. Piće je uglavnom poželjno prihvatiti, ali nakon tog pića i pozvati rundu za sve. Odmah prebrojite pajdaše i novac s kojim raspolažete jer tako će vam puno toga biti jasnije. Koliko pajdaša – toliko pića, i svaki će od njih pozvati rundu, možda se koja i podupla, a vrlo je vjerojatno da se još netko i pridruži.

U našim klijetima stara je navada da se svira i pjeva. Nemojte se iznenaditi ako zateknete mužikaše koji igraju na tamburi, violini ili harmonici, a svi u klijeti uz njih pjevaju. Ako se nađete bilo v kleti, bilo v birtiji, a društvo započne popevati, slobodno im se pridružite pod uvjetom, naravno, da ste došli na red kad je dragi Bog dijelio sluh. Ako vam ipak to pjevanje baš i ne ide, popevajte skroz potiho ili samo otvarajte usta i razdragano se smiješite, a pri tome ne zaboravite još jednu vinsku mudrost: iz vina često lažna snaga buja pa i nijemog lako pretvori u slavuja.

Vinogradarska godina je obilježena blagdanima svetaca

Iako se brojni sveci poput svetog Josipa, Bartola, Vinka, Martina itd. povezuju sa vinom i vinarstvom, niti jedan od njih nije imao nikakve veze sa vinom. U vinogradarstvu se svi važniji dani obilježavaju svecima, a tu se najviše ističu Sv. Martin, odnosno Martinje gdje se krsti mlado vino, Sv Vinko, odnosno Vincekovo gdje je običaj da se odlazi u vinograde te se trs škropi sa starim vinom i stavljaju se domaće kobasice, slanina ili šunka na trsje, time se želi prizvati što rodnija godina. Tu isto tako imamo i Sv. Bartola ili Bartolovo tad se podrazumijeva da grožđe počinje dozrijevati te se tada pajdaši okupljaju u vinogradu , postavlja se klopotec i to je često popraćeno dobrom muzikom te se slavi duboko u noć.

MITOLOŠKA BIĆA BILOGORE

Jeste li čuli za vede, „zdrapane“ bilogorske divove? Ili pak za lijepe vile, možda i za glođana, zubatog stvora bez stalnog obličja s kojim su plašili neposlušnu i zločestu djecu? Još i danas po bilogorskim i podravskim naseljima stariji ljudi prepričavaju priče o zemaljskom duhu Begmanedlu, koji luta napuštenim rudnicima Bilogore, o astermantu, vodenom čovjeku ili vodenjaku koji vreba po barama, potocima i ribnjacima. Znate li za male lovce, male jagare ili male lugare, za malog Imbricu, za moru, svečerca i ostale likove začudnih bića koji su nekada naseljavali područje Bilogore, a mnogi kažu da ih se još i danas može sresti? Zato pozorno gledajte i naćulite uši dok se šećete bilogorskim šumama.

Naselje Ugljenik

Ugljenik je naselje koje već davno ne postoji. U razdoblju prije i između dvaju svjetskih ratova zvali su ga Ugljenik, Stara i Nova Kolona. Nekadašnje rudarsko naselje Ugljenik u Bilogori nalazilo se pet kilometara od Male Črešnjevice i 10 km u planini, dalje od Velike Črešnjevice. Samo naselje Ugljenik bio je rasuto na više mjesta oko rudarskih okana. U Staroj Koloni imali su školu. Djeca rudara školske dobi pješačila su rudarskim stazama po nekoliko kilometara iz Nove Kolone u pučku školu u Staru Kolonu. Ugljenik je bilo naselje manjih zidanih kuća u kojima su živjele rudarske obitelji. Nisu bile drvene jer su u Pitomači, Starom Graci i drugdje tada radile mjesne i privatne ciglane. Naselje i rudnici s Pitomačom bili su povezani malom prugom koja je počinjala na desnoj strani pitomačke željezničke postaje. Dans više nema male pruge, nema fijuka parne lokomotive, ali nema ni naselja Ugljenik. Ljudi su ostali bez posla. Mali dio njih zadržao se u Maloj i Velikoj Črešnjevici, većina se raselila diljem svijeta, a zub vremena srušio je prazne kuće. Nazire se još pokoja cigla pučke škole, stari bunar i stablo kestena koje još rodi, ali do čijih je plodova teško doći. Sve je obraslo u šumu, žbunje i korov. Davno je utihnulo fućkanje parne lokomotive na nekadašnjoj uskotračnoj pruzi čiji su zemljani ostaci na pojedinim mjestima još vidljivi. Sve se promijenilo, no usprkos protoku vremena Bilogora je zadržala svoj neodoljivi šarm. Presijecana je putovima koji se uzdižu iz nekadašnjeg korita Panonskog mora i Pitomače u smjeru sjeveroistoka prema Koprivnici, Đurđevcu, Pitomači, Virovitici i na jugozapadu u pravcu Križevaca, Bjelovara i Grubišnog Polja.

MALA ČREŠNJEVICA, najudaljenije naselje općine Pitomača, ali i jedno od najstarijih

Krasi ga bogata i drevna arheološka, kulturna i prosvjetiteljska povijest jer se ondje bilježi sustavna pojava školstva još od 1930. godine. Ondje je kršten velikan hrvatskoga roda, pjesnik i ilirac Petar Preradović, sahranjeni njegov otac i sestra Marija. Vinarija Chresno ima najveću površinu ekoloških vinograda na Bilogori pa na Starome bregu „klopotci“ zovu na vinsko druženje i veselje. Pješačka staza Zeleno srce može vas kružno odvesti u obilazak Bilogore koji ćete dugo i rado pamtiti.

VILA ANČICA, dom priča o vinu, ljubavi i „stoljetnim ljepoticama“.

U aršanjskom dijelu vinograda čekaju vas vinski podrum i kušaonica vina obitelji Koren. Ondje će dotaknuti vašu dušu i srce dvije „stoljetne ljepotice“. Vila Ančica posveta je ljubavi ženi koja je zasnovala dom u obitelji Götz, podno Bilogore, a spomen na to su dvije Pančićeve omorike. Zovu ih i „ledene kraljice brega“ jer podrijetlo omorika datira još u ledeno doba, a za njihov opis i afirmaciju zaslužan je liječnik, botaničar i profesor prirodnih znanosti Josip Pančić.